drugovi Zastava

Roma, 12-06-2000

Dragi drugovi,

sa zaljenjem smo primili vjest da je susret, zakazan za 10. juni, odgodjen zbog nastalih poteskoca koje ste izlozili u vasem priopcenju.

Koristimo priliku da vam prosljedimo tekst s kojim smo htjeli ucestvovati susretu ciji je rok odrzavanja, smatramo kao i vi, veoma znacajan.

Nikad kao u ovom trenutku su vise nego evidentni znakovi priprema imperijalistickih drzava za jednu novu ofanzivu u dovrsavanju rasparcavanja i agresije, zapocete proslih godina.

Zbog toga je potrebna, cim prije, jedna internacionalisticka akcija u dokrajcavanju manipulacija zapadnih sila nastavljanju agresije protiv srpskog i ostalih naroda bivse Jugoslavije.

Mi se nadamo, da izbjegavajuci odgovori, ako ne i otvoreno ucjenjivacki, talijanskih i evropskih drzavnih sindikata, nisu imali paralizirajuci efekat vasem internacionalnom i internacionalistickom prijedlogu protiv imperijalisticke agresije i pljacke.

Put kojim ste krenuli do sada u uspostavljanju veza i susreta sa radnicima zapadnih sila, ostaje valjani put koji treba slijediti, za sto efikasniji otpor protiv imperijalistickih ciljeva.

Podsticemo vas zato za ponovno ozivljavanje inicijativa zajednicke borbe protiv manevara Zapada i pripreme novih napada. Sa nase strane obavezujemo se, da cemo, u nasim mogucnostima, podrzati takve inicijative i nastaviti rad prema talijanskim radnicima u informacijama i optuzbama protiv politike talijanske vlade i talijanskih kapitalista.

Najsrdacniji pozdrav od drugova lista "che fare"

kao pobornici komunista internacionalista na sindikalnom i politickom polju, ponosni smo i ganuti u isto vrijeme sto cemo vas ponovo sresti i prisustvovati vasoj inicijativi..

Smatramo izvanrednim vaznim cinjenicu da upravo ovdje , u Jugoslaviji, vasim radom -istaknutog vrha jugoslavenske radnicke klase - pozivaju se tom susretu, u razmatranju danasnjih opcenitih uslova i sredstava u obrani vlastitih interesa, predstavnici proletarijata ove strane svijeta.

Necemo zajsta nikad zaboraviti, kako je "stara" Jugoslavija postala predodredeno popriste interesa imperijalizma, pokrecuci prije rasprcavanje, a zatim provociranje, t.zv. internog rata suradnjom prodane sitne lokalne burzuazije, kako bi se zatim na ogranicenoj teritoriji sadasnje Jugoslavije pokrenuo direktni udar protiv te zemlje, njenih stanovnika i, po nama u prvom redu protiv radnicke klase. I sve to pod izgovorom, sto je tako odurno cuti izreceno od pravih krvnika, da vam uspostave pregazenu "multietnicku demokraciju"- cime se danas ustvari suocujemo. Niti smatramo da su strahote izvrsene proslogodisnjem ratom stale. One se nastavljaju sistematskom intervencijom imperijalista u vas kao i u cijeloj balkanskoj regiji.

Pred tom monstruoznom agresijom, jugoslavenska radnicka klasa mada nije uspjela nametnuti rijesenje vlastitih problema, u pravo vrijeme i na pravi nacin, ipak nije nikad bila protagonistom, prije u rusenju "stare" Jugoslavije, a potom, tim manje, nije postala ni bilo kakav oslonac operacijama zapadnih imperijalistickih kancelarija i oruznica u promoviranju unutrasnje politicke transformacije u korist kandidata apsolutnih regijonalnih gazda.

Narocito danas, i ovom inicijativom, jugoslavenska radnicka klasa potvrduje da solucija vlastitih problema se ne nalazi u sluzbi zapada, u zatvaranju u svom tijesnom drzavnom prostoru, stavljanja u rep "svoje" vlade i njene politike, vec u naporu uspostavljanja veza sa svim krajevima svog razdjeljenog svjetskog radnickog mnostva, pocevsi obnavljanjem jedinstvenih namjera i organizacija na teritoriju "stare" Jugoslavije koja ce se moci i morati preporoditi kao Jugoslavija radnika, i socijalisticka u socijalistickoj Evropi i svijetu.

Dokazali ste shvacati nesto zivotno, sto nije lako shvatiti. Da neprijatelj nije vas susjed, brat, radnik, Hrvat, Srbin, Albanac, i.t.d.. Niti Italijan, Francuz, Englez, Njemac ili Amerikanac, mada su se i oni opredjelili protiv vas te nisu znali reagirati ili su ostali indiferentni, pa cak i, kao sto je slucaj zemlje iz koje dolazimo, gluhi i postali indirektno saucesnici agresije. Osnovni problem je da se,u izvjesnim slucajevima, individualni sektori pa i znacajniji djelovi proletarijata mogu pokazati konzervativni pa cak i nesto gore, ali proletarijat, historijski, ne moze u nikojem slucaju imati u bilo kojem svom djelu, klasne interese koji se suprotstavljaju ostalim njegovim dijelovima, dok, s druge strane, historijski interesi monolitno ga suprotstavljaju kapitalizmu. Ako ste vi i postali direktni nisan imperijalizma, imperijalisticka agresija nije uperena samo protiv vas vec i protiv proletarijata regije i cijelog svijeta, protiv jedinstva, protiv autonomije i interesnih antagonizama u kojima vi predstavljate osnovnu kariku lanca. Sve to zajedno, to jedinstvo, ta autonomija i antagonizam su (ne samo od danas) rastrgani , i zbog toga mi moramo upreti sve snage da ih obnovimo.

To je ono sto i mi, nasim malim snagama, nastojimo dokazati u nasoj zemlji, - koja je i ostaje jedna od onih zemalja koja vas je masakrirala i nastoji da vam odere i kozu - nasem talijanskom proletarijatu : ne vjerujte lazima vase zlocinacke burzuazije i nemojte misliti da vas se udes vase jugoslavenske brace ne tice; svaki raskid veze unutar radnicke klase vodi pogorsanju uslova cijele radnicke klase i ne samo na periferijama vec i u samom srcu metropola. Ne postoji nikakav imperijalisticki stit iza kojeg se mozemo obraniti i zaradjivati, vec je upravo taj stit, nadovezujuci se ovdje na internacionalno ujedinjenje nasih snaga, koji moramo razbiti. Proleteri cijele Istocne Evrope "oslobodjeni" imperijalizmom, kao i svi oni bilo koje strane svijeta, od Afrike do Juzne Amerike, dozivjeli su tu kob i izravno iskusili pogorsanje uslova rada i zivota. To pogorsanje nije jos time prestalo:uvuklo se u tim istim metropolama, u srz preplavljenih "pritoka" ekstraprofitima, pretvorivsi se u istovjetno (mada "diferencijalno") pogorsanje, predodredjeno da postane jos gore. Imperijalizam slobodnih ruku znaci za sve nas imati vezane ruke, znaci izrabljivanje, bjedu, i rat (medju nama samima, ako ga ne budemo znali zaustaviti) u interesu kapitala.

To je stvarnost kapitalisticke "globalizacije".Stvarnost koja proizlazi od samog razvoja ekonomskog i socijalnog kapitalistickog sistema, iz kojeg se, po nama , nece moci vracati unatrag ostajuci unutar sistema, vec jedino suprotstavljajuci se njemu izvrsujuci prevrat nasom jedinstvenom klasnom akcijom.

Pred dvije godine, upravo tu u Italiji, sastali su se predstavnici jugoslavenskih sindikata, svih nacionalnosti i republika "stare" Jugoslavije, i upravo od jednog od njih culi smo o toj temi rijeci koje potpuno odgovaraju onome sto mi osjecamo i o cemu govorimo. Zelimo ih ovdje ponoviti jer su vise nego ikada aktualne. Te su rijeci: Dali rad ujedinjuje ili razjedinjuje?Opceniti odgovor je : ujedinjuje, ako su radnici organizirani i uspjevaju kontrolirati rad, ako se njihovi sindikati internacionaliziraju kao sto to cini kapital i postanu nezavisni od vlasnika, vlada i partija (capitala). U protivnom, ako se "proces globalizacije" pasivno podnasa, rad se transformira u vanredni instrument razdiobe : izmedju onoga tko ga ima i onoga tko ga nema, izmedju onoga tko ima vise prava i tko ih ima manje, il ih nema uopce. Kapital je mobilan, govori istim jezikom bilo gdje, bez etnickih problema, putuje bez poteskoca i pristaje, njemu,na najpovoljnije obale, gdje su najpovoljnija trzista rada ili gdje mogu kupovati sto jeftiniju radnu snagu. Svaki novo osvojeni teritorij, bez kontrole, bez pravila i bez klasnog konflikta, bit ce upotrebljen protiv drugih teritorija.....Govoriti o internacionalnoj solidarnosti , ne intervenirajuci jedinstvenim procesom, koji sve nas na raznim nivoima ukljucuje, rizikuje se ostati na lijepim rijecima."

Nadalje je taj drug rekao :"Mi smo prizivali tu solidarnost proletera Zapada, na koju se proletarijat Zapada nije odazvao (ili ju je samo iskazao u nekim sitnicama)".

Te posljedice, nazalost, mozemo uociti i nakon dvije godine u ratom razorenoj Jugoslaviji , (jos uvjek na nisanu), na Balkanu, ali , na drugim nivoima, i ovdje kod nas. Jos uvjek smo u zakasnjenju,i bas zbog toga moramo ubrzati korak, intenzificirati nase napore u tom pravcu, i zato sto imamo,bez mistificiranja stvarnosti, pred ocima prve znakove prave reakcije nase klase u tom pravcu. Antiimperijalisticke manifestacije za Jugoslaviju odrzale su se svugdje pomalo u svijetu, od Istocne Evrope, pa cak i na trgovima SAD. U tim manifestacijama jaca savjest da, boriti se za dignitet i zivot jugoslavenskih naroda, ne znaci boriti se samo za nesto daleko, nesto strano, vec znaci zajednicki braniti dignitet i zivot, sadasnji i buduci, sviju nas. Kapitalu koji nema granica i govori samo jednim jezikom, odgovorimo istim nacinom. Razvojem tog pokreta ocekujemo najbolju i jedinu realnu pomoc koja vam pripada. Samo taj pokret ce vam pruziti ruku. Nemoze vam pomoci "prijateljstvo" koje nude zapadne zemlje, zainteresirane "otvorenju" prema Jugoslaviji, jer ce vas ono uvuci u novu konfliktnu malogradjansku igru od koje bi kasnije platili nove i krajne posljedice.

To je, drzimo, duboki smisao vase inicijative i citavog pripremnog rada koji vas je vidio aktivnima u njegovom promoviranju po cijeloj Evropi. I zbog toga ponavljamo, ponosni smo i ganuti da joj mozemo pripadati.